32. GODIŠNJICA UBISTVA SARAJLIJA U MASAKRU NA TRGU SOLIDARNOSTI

Kao vijećnik Općine Novo Sarajevo, osjećam duboku odgovornost da podijelim sa vama današnji važan trenutak sjećanja i poštovanja prema nevino stradalim sugrađanima. Danas, u 10:00 sati, delegacija Kantona Sarajevo položila je cvijeće na Trgu solidarnosti, kod broja 14, na Alipašinom Polju, na mjestu gdje je prije 32 godine granata ispaljena sa agresorskih položaja Vojske Republike Srpske ubila 11 i ranila 53 Sarajlija. Ovaj tragični događaj, MASAKR NA TRGU SOLIDARNOSTI SARAJEVO, je urezan u kolektivno pamćenje našeg grada.

Sjećanje na žrtve: Zašto Ne Smijemo Zaboraviti?

Prije 32 godine, u jeku agresije na Sarajevo, naši sugrađani su svakodnevno živjeli pod prijetnjom granata i snajperskih hitaca. Današnji dan, 30. august, podsjeća nas na jedan od najtragičnijih trenutaka te opsade. Granata ispaljena iz pravca Nedžarića, sa položaja Vojske Republike Srpske, pogodila je Trg solidarnosti i ubila 11 naših sugrađana. Među njima su bili Rifet Bahtić, Jasmina Duraković, Jasmin Đozo, Muniba Ganija, Nermin Gušić, Zoran Kafedžić, Sadrija Krasnići, Adnan Lingo, Nadežda Puljić, Daniel Turkalj i Edin Uzunović

Ova tragedija nije samo statistika u historijskim knjigama; ona je duboko ukorijenjena u srcima onih koji su izgubili svoje voljene i svih nas koji se sjećamo strahota rata. Kao vijećnik, smatram da je naš zadatak održavati sjećanje na ove žrtve živim, kako bi buduće generacije shvatile cijenu mira i slobode koju danas uživamo.

Ceremonija Polaganja Cvijeća: Znak Poštovanja i Sjećanja

Danas smo se okupili na Trgu solidarnosti, gdje smo zajedno s delegacijom Kantona Sarajevo, položili cvijeće na mjestu gdje je 11 naših sugrađana izgubilo živote. Ova ceremonija nije samo formalnost; to je simboličan čin kojim pokazujemo da nismo zaboravili i da nikada nećemo zaboraviti te žrtve. Njihova smrt je svjedočanstvo brutalnosti rata i podsjetnik na strahote koje se ne smiju ponoviti.

Na ceremoniji je održan govor koliko je važno da se ovakvi događaji obilježavaju svake godine, jer to nije samo čin sjećanja na prošlost, već i poziv na odgovornost prema budućnosti. Moramo učiniti sve što je u našoj moći da osiguramo da se ovakve tragedije nikada više ne ponove, bilo gdje u svijetu.

Zločin Bez Kazne: Nepravda Koja Još Uvijek Boli

Ono što dodatno otežava ovu tragediju je činjenica da mnogi počinitelji ovih zločina nikada nisu odgovarali za svoja djela. Pravda za žrtve masakra na Trgu solidarnosti još uvijek nije zadovoljena, i to je rana koja još uvijek boli. Kao društvo, moramo se nastaviti boriti za pravdu, za procesuiranje odgovornih i za priznavanje patnje onih koji su pretrpjeli gubitke. Svako ime koje je izgovoreno tokom čitanja spiska žrtava podsjetnik je na neispunjenu obavezu prema njima i njihovim porodicama. Ne smijemo se zadovoljiti samo sjećanjem; moramo aktivno raditi na tome da pravda bude zadovoljena.

Sjećanje kao Snaga: Kako Tragedija Može Poticati na Pozitivne Promjene

Dok smo polagali cvijeće, misli su nam se vraćale na to koliko je važno da tragedije poput ove koriste kao poticaj za pozitivne promjene u društvu. Sjećanje na žrtve ne bi trebalo biti samo čin tugovanja, već i inspiracija za borbu protiv mržnje, netolerancije i nasilja.

Rat je pokazao najgore strane ljudske prirode, ali kroz sjećanje možemo graditi društvo koje cijeni mir, suživot i međusobno poštovanje. Kao vijećnik, nastojim prenijeti ovu poruku mladima, kako bi shvatili da se sloboda i mir ne podrazumijevaju, već su rezultat borbe, žrtvovanja i stalnog zalaganja.

Obaveza Prema Budućim Generacijama: Učiti iz Prošlosti

Naša je odgovornost osigurati da buduće generacije uče iz prošlosti. Danas, kada se okupimo da se sjetimo nevinih žrtava, moramo razmišljati o tome kako će se ova priča prenositi na našu djecu i unuke. Oni moraju znati šta se dogodilo, kako bi razumjeli važnost mira i cijenu koju su mnogi platili za našu slobodu.

U razgovoru s mladima, često naglašavam koliko je važno da ne zaborave prošlost, ali i da ne ostanu zarobljeni u njoj. Moramo ih poticati da grade bolju budućnost, koristeći sjećanja kao temelje za izgradnju društva koje neće dozvoliti ponavljanje ovakvih tragedija.

Zaključak: Nikada Zaboraviti, Uvijek Raditi na Pravdi i Pomirenju

Na kraju današnjeg događaja, osjećalio sam se emotivno iscrpljeno, ali i odlučno. Tragedija koja se dogodila na Trgu solidarnosti prije 32 godine ostavila je neizbrisiv trag u našim životima, ali nas je također potaknula na promišljanje o našoj ulozi u izgradnji pravednijeg društva.

Sjećanje na žrtve je naša moralna obaveza, ali to sjećanje mora biti praćeno konkretnim djelima. Moramo nastaviti raditi na procesuiranju odgovornih za ove zločine, osigurati da se ovakve tragedije nikada ne ponove i educirati nove generacije o važnosti mira, pravde i solidarnosti.

Hvala vam svima koji ste danas bili s nama, koji ste pokazali poštovanje prema žrtvama i koji ste se obavezali da ćete zajedno s nama raditi na boljoj budućnosti. Nikada nećemo zaboraviti, a naša borba za pravdu i mir će se nastaviti.