Napad na Bošnjake, neizvršena pravda: Slučaj povratničke porodice Memišević iz Višegrada

Povratak kući, povratak normalnom životu trebao bi biti radostan trenutak, ali za porodicu Memišević iz Višegrada to je postao košmar. Brutalni napad tokom Ramazana ostavio je ožiljke ne samo na njihovim tijelima, već i u njihovim dušama. Međutim, to je samo još jedan u nizu napad na Bošnjake u sjevernoistočnoj Bosni i Hercegovini.

O povratnicima Bošnjacima i problemima sa kojim se susreću

Povratnici Bošnjaci u Bosni i Hercegovini suočavaju se s nizom izazova nakon povratka u svoje domove nakon agresije od 1991. - 1996. godine. Osim ekonomskih poteškoća i problema reintegracije, oni često nailaze na diskriminaciju, nasilje i neizvršenje prava.

Diskriminacija ostaje jedan od ključnih problema s kojim se suočavaju povratnici.

Mnogi su bili protjerani tokom agresije, a povratak na svoje zemljište postaje dugotrajan i težak proces. Time se legalizira zločin i genocid počinjen tokom agresije.

Prikriveni napad na Bošnjake: Zapošljavanje povratnika u rs kao nemoguća misija

Ograničene mogućnosti zapošljavanja predstavljaju drugu prepreku za integraciju povratnika i prikriveni napad na Bošnjake. Predrasude i diskriminacija na radnom mjestu često im otežavaju pronalazak posla, a ekonomska situacija i nedostatak radnih mjesta dodatno kompliciraju situaciju.

Nedostatak osnovne infrastrukture poput puteva, škola i zdravstvenih ustanova dodatno otežava povratnicima pristup osnovnim potrebama i uslugama. Mnoga područja povratka i dalje se suočavaju s nedostatkom infrastrukture, stvarajući dodatne izazove za povratnike.

Nasilje je jedan ozbiljan problem s kojim se povratnici suočavaju. Fizički napadi, vandalizam i zlostavljanje motivirani etničkom mržnjom često zastrašuju povratnike i otežavaju im povratak na svoje imanje. Simboličko nasilje, uključujući govor mržnje i glorifikaciju rata, stvaraju atmosferu straha i netolerancije.

Nedostatak pravde za slučajeve nasilja nad povratnicima često ostaje nekažnjen, kao sto je to u slucaju povratničke porodice Memišević iz Višegrada. Neefikasnost pravosudnog sistema i nedostatak državne zaštite stvaraju klimu nepovjerenja i straha među povratnicima.

Perspektive i rješenja uključuju jačanje pravne države, zaštitu ljudskih prava, ekonomsku i socijalnu podršku povratnicima te programe pomirenja i edukacije. Efikasan pravni sistem trebao bi štititi prava povratnika, dok bi podrška u obnovi života i integraciji olakšala njihov povratak. Programi pomirenja i edukacije trebali bi promicati toleranciju, razumijevanje i suradnju između različitih etničkih grupa kako bi se stvorila dugoročna stabilnost i mir u društvu.

Međutim, na primjeru povratničke porodice Memišević iz Višegrada se ogolila sva nebriga i nesposobnost vlasti u Kantonu Sarajevo. Sedam mjeseci kasnije, pravda je nedostupna, a obećana finansijska pomoć od 10.000 KM od sarajevske općine Novo Sarajevo postala je simbol nebrige i ignorancije.

Odgovornost načelnika Tanovića za nedodjeljena sredstva porodici Memišević je također napad na Bošnjake i povratnike

Odgovornost za patnju povratničke porodice Memišević ne može se svesti samo na potencijalnog napadača. Hasan Tanović, načelnik općine čija je dužnost bila pružiti podršku, umjesto toga je pokazao prezir i ignoranciju prema njihovoj situaciji. Time je, po mom mišljenju, izvršio napad na Bošnjake. Sedam mjeseci je prošlo brzo, a finansijska pomoć od 10.000 KM, koja im je bila obećana kao forma utjehe i pomoći, ostala je nedostupna zbog Tanovićeve odluke da zadrži ta sredstva, iako je odluka vijeća bila jasna.

Ja, Arslan Dučić, vijećnik koji je hrabro odlučio stati protiv nepravde, najavio sam podnošenje krivične prijave. Ovo nije samo čin odbrane porodice Memišević, već i dodatni korak prema ukidanju sistema u kojem moćni zloupotrebljavaju svoj položaj i odlučuju čije će se patnje priznati ili ignorisati.

Odluka da se podnesem krivična prijava protiv Tanovića nije samo pravna reakcija na njegovu neodgovornost. To je također snažna poruka da nijedan pojedinac, bez obzira na položaj, ne smije biti iznad zakona, a da pravda mora biti dostupna svima. Pritom se ne radi samo o porodici Memišević, već o cijelom društvu koje mora osuditi takvo ponašanje i tražiti odgovornost od svojih lidera.

Neka krivična prijava bude podsjetnik svima da se mora odgovarati za zloupotrebu vlasti i ignoriranje patnje onih koji su najranjiviji. Ova inicijativa također ukazuje na potrebu za promjenom sistema koji omogućava takvo ponašanje te za jačanjem institucija koje će štititi prava i pravdu za sve građane

Načelnik Tanović redovno nepoštuje odluke vijeća

Načelnik Tanović redovno nepoštuje odluke vijeća, stvarajući ozbiljne prepreke za pružanje podrške onima koji su najviše ugroženi. Ovaj slučaj, u kojem se ignorira jasna odluka o finansijskoj pomoći porodici Memišević, nije izoliran incident. Naprotiv, on predstavlja samo najnoviji primjer u nizu Tanovićevih postupaka koji ukazuju na nedostatak njegove empatije i nedostatak poštovanja prema pravdi.

Tanovićeva neaktivnost i ignoriranje potreba povratničkih porodica nisu novost. Ovaj uzorak ponašanja sugerira da Tanović nije samo nesposoban pružiti podršku, već i da svoj položaj koristi za zloupotrebu moći, ignorirajući demokratski proces i institucije koje treba predstavljati.

Ovaj slučaj ne bi smio proći nekažnjeno. On treba biti podsjetnik na nužnost odgovornog liderstva i poštovanja institucija koje su ključne za pravedno društvo. Postavljanje načelnika Tanovića odgovornim za svoje postupke ne samo da bi pridonijelo pravdi u konkretnom slučaju porodice Memišević, već bi također poslalo snažnu poruku da nijedan lider ne bi trebao biti iznad zakona, a ni iznad potreba svojih građana.

Zaključak o temi finansijske pomoći porodici Memišević

Povratnička stigma, koja je već prisutna u društvu, dodatno otežava situaciju porodice Memišević, ali i svih drugih porodica koje se suočavaju s izazovima povratka nakon rata. Nedostatak osjećaja odgovornosti i empatije s strane Tanovića stvara ozbiljne posljedice po one koji se oslanjaju na njegovu podršku.

Ovo nije samo njihova priča, ovo je poziv na akciju. Tražimo odgovornost, pravdu i podršku za povratnike. Ovaj slučaj ne smije biti zaboravljen, ne smije biti još jedna nepravda koja se gubi u historiji. Ovo je prilika da pokažemo da pravda ne smije imati etničke, socijalne ili povratničke barijere.

Porodica Memišević zaslužuje pravdu i puno više, ali ovo je i prilika za nas da se suprotstavimo nepravdi gdje god se pojavila. Neka ova priča bude podsjetnik da riječi imaju moć, ali da je akcija ta koja donosi stvarne promjene.

Podržimo povratničku porodicu Memišević iz Višegrada, tražimo pravdu i zajedno radimo na izgradnji pravednijeg društva za sve nas.